Jasmina Hanjalić

Rođena 1963. god. u  Peći, osnovnu školu, gimnaziju i  Medicinski fakultet završila u Sarajevu, gdje i danas živi, radi i stvara.
Piše poeziju i kratke priče.  Objavljuje u elektronskim i štampanim medijima u BIH, Srbiji i Hrvatskoj: KNS - Književni klub Udruženja za kulturu Novo Sarajevo, Odjek, Prozaonline, Poezin, Knjigomat, Balkanski književni glasnik, Žikišon, Diogenis, Avangrad, Motrišta, Godišnjak “Fra Grgo Martić”, Bosanska vila itd.
Učesnica novosarajevskih književnih susreta i susreta Garavi sokak u Inđiji .
Uvrštena u zbornike „Gravitacija riječi“ (KNS, Sarajevo; 2008), „Najkraće priče 2008“
( Alma, Beograd; 2009), „Balkansko pero“ (KNS, Sarajevo; 2009), „Od priče do priče“ (Alma, Beograd; 2009), „UMEM kongres“ (Sofija, 2009), “Garavi sokak” (Inđija, 2010); “Kuće u vazduhu” (Alma, 2010), “Kapija istoka i zapada” (KNS, 2010), “Diogen” (2010) itd.

Drhte Bogovi

Nepravedna sudbina gasi zvijezde
u  mjesečevom  krugu.

U svojim devedesetim zločinci darivaju
u latinodobrotvornim misijama.

Mladim putnicima zauvijek ugaslog daha
vijence nose životom kažnjeni.

Moćnici se igraju strahom
umiruće djece između dvije vatre.

Čekajući red na čišćenje neželjenog ploda
u čekaonicama ćaskaju sa nerotkinjama.

Zlonamjerna laž veseli
nepoštenog nalazača istine.

Drhte Bogovi nad svojom sudbinom

U O
(Ujedinjeni Otimači)

Oteli   su  svima.
Zaštitnika zidara
da vječno štiti mokri grad.
Prenijeli.
Egipat stavili usred Louvra.
Pohranili.
Parthenona u londonsku sobu broj 18.
Zaštitili.
Besramno cijepaju i broje ulaznice.

Prenijeću komad Ajfelova tornja
Na Čaršiju kraj Sebilja.
Parče Atomijuma na Marijin Dvor.
Malo Vindsdora kraj Rimskog mosta.
 
Postaću konačno  član
Ujedinjenih Otimača.

Kraj  rijeke

rijeka i bez kiše može biti mutna i hladna kad
u svome toku pokrene pijesak izbačen ranije
hladna i divlja usred vrelog dana pokorena je
vrbom i  čvrstim rastinjem nad sobom

a ja pokušavam složiti sebe u bilo koju podjelu
gdje su sve uređene minus dioptrijom
i bilo bi čudno voljeti ludo u zrelim godinama
pogotovu ako zvijezde to nisu odredile ranije
praviti nepriličnosti zbog kojih bi se mnogi smijali
zabrinuti pomislili da je konačno izronila nečista sila

ljubav je kao ova rijeka što žuri svome uviranju
a mnogi će ostati na obali u strahu od vode
pa i ja govorim nepotrebne riječi jer strah me je da ćutim
i pogledam u svoju i tvoju prazninu

ostaću ovdje kraj nje dok ne nađem odgovor

Izaći iz noći

Možda uspijem izaći iz ove snježne zimske noći
posteljom sakaćena i mjesecom ponižena. 

Pomoći će mirisi istočnjačkih začina 
i odsjaj uličnog svjetla što lije  šarenice.

Olakšaću skrivene hartije iz kojih
otkidam i bacam raspusne slike prošlosti.

Iskopaću većinu memljivih snivanja
ne bi li se ohrabrila u nakani da još jednom krenem.

Samo da  pronađem drumove zamršene 
mrežom koju sam godinama neznano tkala.